Najavljena pomoć za obnovu Centra

Jučerašnji posjet dužnosnika mađarske Vlade te najavljena pomoć u obnovi pružila nam je veliku nadu kako ćemo se što prije vratiti u svoje prostore rada, učenja i dijeljenja ponosa i radosti našom baštinom!
Gupčeva ulica s kućnim brojem 31 dom je petrinske glazbene škole, područnog odjela Glazbene škole “Frana Lhotke”, Sisak te Interpretacijskog centra baštine Banovine, ustanove u kulturi. Dom smo kulture i glazbe, smješteni u prekrasnu secesijsku zgradu katnicu žutog ukrašenog pročelja s oslikanim prizemnim prozorima koji vas već izvana upućuju kako ovdje neumorno i s velikom radošću stvaramo sadržaje vezane za glazbeno obrazovanje, povijest i kulturu našeg kraja.

Na prozorima, potresom neoštećenima, vas i dalje čekaju ban Jelačić, Nikola IV Zrinski, motivi narodne nošnje, kula Čuntić i stari grad Zrin, kao i motivi čamaca na Kupi jer je i prirodna baština te rijeka Kupa nezaobilazni dio doživljaja grada Petrinje. I upravo snagom prirode smo danas primorani oko zgrade hodati po cesti jer je označena crvenom trakom – opasnost od pada ukrasne atike iznad ulaznih vrata nije zanemariva! A mi svejedno svakodnevno dio dana ipak provedemo u zgradi kako bi isplanirali što skorije radove, ali i iz građevine izvukli ono nužno za daljnji rad negdje drugdje dok se ne vratimo kući. Da, kući, jer poput naših privatnih domova koje neizmjerno volimo, mnogi od nas zavoljeli su i ovaj prostor kao svoj osobni prostor učenja, zajedništva, ponosa i radosti.

Naša zgrada u Gupčevoj ulici označena je žutom naljepnicom, sretni smo što je potresima odolila dovoljno da nije za rušenje, no sanacija doista potražuje ozbiljne radove. Još uvijek čekamo doći na red da nam se ukloni atika i pokrije krov na dva mjesta gdje su nam se srušili dimnjaci (srećom, nisu vitalni za grijanje zgrade, novom kotlovnicom postavljen je i novi, inoxov dimnjak koji je neoštećen) te na pomoćnoj zgradi prekrivanje zabata s kojeg se srušio zid. Predmeti u zgradom su srećom ostali potpuno neoštećeni – svi glazbeni instrumenti i predmeti izložbe “U srcu te nosim” vezanim za promociju etno-bojanke s motivima narodne nošnje sela Hrastovica (također znatno oštećenom potresom) stoje kao da smo ih jučer pozdravili za taj dan te bez razmišljanja išli svojim kućama MISLEĆI kako im se sutra najnormalnije vraćamo i nastavljamo s radom. A mislili smo da je korona najgore što nas je zateklo u onoj sada već davnoj groznoj 2020. godini…

Nekome je sudbina da bude vječni graditelj, izgleda…
Osnivanjem Interpretacijskog centra baštine Banovine krajem 2016. godine počelo se razmišljati kako bi stara upravna zgrada Hrvatskih šuma u Petrinji mogla postati sjedište toj ustanovi u kulturi, ali i petrinjskoj glazbenoj školi. I doista, uz pomoć Ministarstva kulture i medija te Osnivača, Sisačko-moslavačke županije, zgrada je otkupljena, a zatim i kompletno sanirana te smo u žutu secesijsku ljepoticu uselili u jesen 2018. godine. Mnogim Petrinjcima smo i dalje “ekipa iz stare šumarije”, veseli nas to, jer smo i sam prostor, naročito dvorišni, uredili uz puno drvne građe, tako prekrasne i karakteristične za Banovinu. U dvorištu smo zasijali i vrt, brali cvijeće, jeli voće i povrće, projekt smo nazvali Bašt(in)a Banovine, jer smo imali ideju kako bi druženje u dvorištu trebali podsjećati na vremena provedena u seoskim dvorištima, kod naših baka i djedova.

Zatim smo u 2020. godini uz ponovnu pomoć SMŽ i MKiM obnovili i manju dvorišnu zgradu. Kako smo tijekom svog rada zaštitili i u Registar kulturnih dobara RH upisali Zavičajnu zbirku obitelji Bešlić plan je bio da ona postane dom stalnog postava Zbirke. Te iste 2020. godine doživjeli smo tragediju preranim odlaskom našeg donatora, kolekcionara i izrazitog zaljubljenika te aktivnog sudionika kulturnog života Petrinje Hrvoja Tome Bešlića. Nismo se još oporavili od tog gubitka, a onda je došao potres…dvorišnu zgradu ćemo također morati temeljito sanirati, no stalnog postava i izlaganje ove vrijedne zbirke keramike, tako važne lončarske djelatnosti za grad Petrinju, će biti, samo ne tako skoro kako smo se nadali.
Poražavajuća je činjenica kako je tužno što smo taman sve lijepo uredili, privukli publiku i divne suradnike u radu, uživali u mladosti koja je tutnjala (sada oštećenim) stepeništem i pronosila nam zvuke glazbe s 1. kata…i sada nas sve to čeka ispočetka. No, kako smo mogli i znali jednom, znat ćemo opet. A svaka pomoć, kao ova najavljena od mađarske Vlade, bit će itekako vrijedna i dobrodošla.
A u ovom skupljanju po ruševini sentimentalno skupljamo i dijelove pročelja jer doista volimo tu zgradu i jedva čekamo ponovno raditi i stvarati!

Martina Mladenović